Ova bitna faza odvajanja ili separacije od roditelja doprinosi razvoju dječjeg identiteta. Podnoseći razdvajanje dijete se emocionalno razvija, osamostaljuje. Dijete uči prihvaćati nove osobe i stupati s njima u komunikacijske odnose.

Roditelji trebaju imati na umu da je određeni stupanj nelagode pri odvajanju prirodan. Mogu se javiti različite reakcije u vidu negodovanja, odbijanja odlaska u vrtić, plakanja pa i fizioloških simptoma kao što su glavobolja, gubitak apetita, bol u trbuhu.
Nenamjerno poticanje problema odvajanja najčešće je u reakciji roditelja u vidu pretjerane pažnje, pretjeranog štićenja djeteta i roditeljskih reakcija stresa.

Djetetu se može pomoći pripremom i pomnim planiranjem, a ne izbjegavanjem situacije. Moguće je dogovoriti kraći boravak djeteta u vrtiću zajedno s roditeljem, onoliko koliko je djetetu potrebno da osjeti sigurnost i da prihvati odvajanje od roditelja.
Također, moguće je postupno privikavanje na odvajanje i vrtić samostalnim boravkom djeteta u vrtiću u kraćim intervalima od pola sata i duže. Preporuka je savjetovati se s odgojiteljima
o tome kako postupati, jer imaju teorijsko znanje i i skustvo.

Vremenom dijete stekne sigurnost u dolazak roditelja po njega, prilagodi se na novo vrtićko okruženje, nove osobe u svom životu i počinje se aktivno igrati i družiti s vršnjacima što
izravno doprinosi njegovoj socijalizaciji. U vrtiću dijete uči brojne neophodne vještine kao što su izražavanje svojih potreba, htijenja, interesa. Nauči kako komunicirati, kako tražiti
i dobiti, kako se izboriti za sebe, kako surađivati u igri, kako se obraniti, tolerirati i kontrolirati ljutnju. Vrijedna iskustva dijete stječe o sebi i drugima u vrtiću. Vrtić je prva mala životna škola.

Njegujemo vrijednosti kako što su : humanizam, tolerancija, identitet, autonomija djeteta, znanje, kreativnost.